Джон Вэнс: Mjesecev moljac

Simbolicni dodaci koji se koriste radi prosirivanja svih vidova ljudske licnosti su naravno brojni. Odjeca sacinjava najvazniju vrst tih simbola i ponekad je zabavno promatrati, neprimjetno po mogucnosti, odjevne predmete nasumce sakupljene grupe ljudi.

Zamislite da je svaki od tih predmeta izabran s primjernom brigom i iskljucivom zeljom da izazove neki tocno odreden efekt.

Usprkos simbolicnoj snazi odjece, muskarce i zene se u principu ocjenjuje prema okolnostima koje je mnogo teze kontrolirati: drzanju, naglasku, boji glasa, obliku i boji njihova tijela, i sto je najvaznije po izrazu lica. Glas se, naime, moze modulirati, dijetom i treningom dovesti tijelo u drustveno prihvatljive oblike (bar teoretski). Medutim sto se moze uciniti s licem?

Nevjerojatan napor je ulozen u tom smjeru. Podbraci se podizu, obrve cupaju ili dodaju, nosovi krate, frcu ili ravnaju. Kosu se muci da zauzme jedan od tisuca polozaja: ona se kovrca, tapira, moci, susi, vjesa na ovaj ili onaj nacin, a sve da se uoblici slika koja je u skladu s modom. Medutim bez obzira na sve napore, sve te prijetvorbe su prozirne, laziranje prirode uvijek popusta pred kriticnim okom. Bez obzira na nase sklonosti, da li nam se svidaju nasa lica ili ne, prisiljeni smo zivjeti s njima i prihvacati sve pohvale, ukore ili poruge koje i nehotice izazivamo svojim licem.

To se, naravno, ne odnosi na ovaj neshvatljiv i bistar narod s planeta Sirene, ciji se neortodoksni drustveni obicaji razmatraju na sljedecim stranicama.